Penjanje u planinama
Kibubazin št. 350, 14. 7. 2023
Autor: Mateja Pšeničnik
Kada planinarenje postane premalen izazov za nas, kupujemo komplet za samoosiguravanje, pojas i kacigu, te krećemo na ferate. A kada nam niti to više nije dovoljno, počinjemo penjati na penjalištima. A kada postanemo ovisni o penjanju, poželimo sve više i duže – na prave penjačke ture u planinama.
One nisu baš mačji kašalj. Treba nam odgovarajuća oprema koju ćemo znati koristiti, znanje iz mnogih područja, ne samo penjačko, pouzdani partner penjač, dobra kondicija, treba nam vremena i što ljepše vrijeme. U prošlosti su na visoke stijene odlazili samo najodvažniji zaljubljenici u planine, a danas s popularnošću penjanja raste i broj naveza na dugim penjačkim smjerovima.
Ako nemamo iskustva u penjanju smjerova s više dužina i orijentacijom u planinama, neće ići jednostavno. Najbolji izbor za prikupljanje odgovarajućeg znanja i iskustava je da se priključimo lokalnom alpinističkom odsjeku, gdje će nas iskusni alpinisti postupno uvesti u ovaj lijepi, ali prilično opasni sport.
Za sigurnost i osiguravanje sebe i partnera penjača (ili dvojice) treba nam dosta opreme. Kacigu i penjački pojas imamo još iz vremena ferata i sportskog penjanja, a vjerojatno će se naći i poneki komplet karabinera, karabiner s maticom, sprava za osiguravanje, penjačice i vrećica s magnezijem. Ostalu opremu trebat će nadopuniti.
Osobna oprema svakog penjača u navezi sastoji se od najmanje četiri karabinera s maticom, dviju poliamidnih traka dužine 120 cm, dvaju barem 5 m dugih pomoćnih užeta (gurtni) promjera 6 mm, pomoćnog užeta promjera 6 mm i dužine 1 m, koje koristimo kao kočnicu kod spuštanja, sprava za osiguravanje (tzv. ploščica) i osnovnog kompleta prve pomoći. Naravno, tu su još uže te komplet karabinera kojim povezujemo uže i sprave za osiguravanje.
Jednostruko uže, primjerenije za sportsko penjanje, omogućava uspon dvaju penjača i u prosjeku je široko od 9 do 10 mm. Njegova lošija karakteristika je da nam ne omogućava duže spuštanje po užetu (s 60-metarskim užetom se možemo spustiti samo 30 metara), a uz to je potrebno postići konsenzus tko će ga nositi. Kod dvostrukog užeta nema ovakvih dilema.
Tzv. polovično uže sastoji se od dva tanja pramena (8-9 mm) i omogućava navezu dvaju ili triju penjača. U vijugastim smjerovima omogućava izmjenično ukopčavanje svakog kraka posebno, što povećava sigurnost u slučaju nepouzdanog osiguravanja, a ako se ispravno iskopčavate, jako smanjuje trenje užeta. Najčešće se upotrebljava u alpinizmu i omogućava toliko dugačak spust koliko je samo uže dugo.
Treći tip užeta, dvostruko, danas se manje koristi. Dvostruko uže je uže od dva pramena, pri čemu su oba penjača navezana na oba pramena; pramenovi se ukopčavaju skupa, dakle ponaša se kao jednostruko uže. Promjeri se kreću između 7,5 i 8 mm, a zbog dvaju pramenova omogućava duži spust po užetu.
Također je i komplet karabinera koji se koristi za penjanje u planinama drugačiji od onog za sportsko penjanje. Komplet se sastoji od dva karabinera koja imaju žičana ili puna vratašca, te beskonačne gurtne (dyneema) dužine 60 ili 120 cm. Karabineri sa žičicom su lakši i primjereniji i za zimski alpinizam, jer se njihova vratašca lakše zatvaraju. Dulji trak među karabinerima jako olakšava penjanje uvijenih smjerova s preprekama između jer jako smanjuje trenje užeta.
Kod smjerova s više dužina, umjesto grigrija se za osiguranje upotrebljava sprava za osiguravanje koja omogućava samozatezajuće osiguravanje drugoga. Najčešće se koriste sprave Petzlov Reverso i Black Diamondov ATC Guide, koje omogućavaju osiguravanje vodećeg penjača i jednog ili dvaju penjača koji penju za njim. Mogu nam puno pomoći i kod drugih manevara, kao što su npr. spust po užetu, samospašavanje ili spašavanje palog partnera penjača.
Malena, ali itekako priručna spravica za izvođenje manevara samospašavanja, spašavanja paloga ili kada želimo pomoću škripca pomoći partneru penjaču koji je naletio na problematično mjesto, zove se žemar. Zamjena je za prusike i ako ga imamo pri ruci, kod navedenih manevara poprilično ćemo uštedjeti na vremenu.
Do sada navedena oprema dovoljna je samo ako penjemo sportske smjerove s više dužina koji su zadovoljavajuće postavljeni i imaju dovoljno međuosiguranja. Kada odlazimo na teren na kojem nema ovakvih postavljenih osiguranja, zakoračimo (odnosno zapenjemo) na područje penjanja u stijeni koje je najstariji oblik penjanja. Naravno da se od dana prvih alpinista mnogo toga promijenilo, na našu sreću uglavnom kod težine i kvalitete opreme. Kada se za odgovarajuće međuosiguranje u nepostavljenom smjeru moramo pobrinuti sami, trebaju nam odgovarajući klinovi i dva kladiva (dva kladiva na navezu), friendovi koji svoja nazubljena krila najučinkovitije šire u pukotinama, te set zaglavaka i pomagalo za izvlačenje klinova kojim se pomaže drugi koji u smjeru kupi zaglavke.
Već dužina zapisa o opremi ukazuje da njezina težina nije baš malena. Obavezno bi trebali proučiti smjer, informirati se kod onih koji su ga već penjali, što od opreme i koliko toga ima smisla uzeti sa sobom da ne vučemo čitavu željezariju, ili, što je još gore, da nam se ne dogodi da u stijeni smišljamo kako s manjkom opreme izvesti zadovoljavajuće osiguravanje. U svakom se slučaju preporučuje da se na ovakve uspone odlazi u društvu alpinista odnosno iskusnog penjača koji zna riješiti i neke kompliciranije penjačke situacije i koji će nas pozvati da s njim idemo u smjer koji smo u danom trenutku sposobni ispenjati.
Foto: Matevž Kastrin
Autor: Mateja Pšeničnik
Kada planinarenje postane premalen izazov za nas, kupujemo komplet za samoosiguravanje, pojas i kacigu, te krećemo na ferate. A kada nam niti to više nije dovoljno, počinjemo penjati na penjalištima. A kada postanemo ovisni o penjanju, poželimo sve više i duže – na prave penjačke ture u planinama.
One nisu baš mačji kašalj. Treba nam odgovarajuća oprema koju ćemo znati koristiti, znanje iz mnogih područja, ne samo penjačko, pouzdani partner penjač, dobra kondicija, treba nam vremena i što ljepše vrijeme. U prošlosti su na visoke stijene odlazili samo najodvažniji zaljubljenici u planine, a danas s popularnošću penjanja raste i broj naveza na dugim penjačkim smjerovima.
Ako nemamo iskustva u penjanju smjerova s više dužina i orijentacijom u planinama, neće ići jednostavno. Najbolji izbor za prikupljanje odgovarajućeg znanja i iskustava je da se priključimo lokalnom alpinističkom odsjeku, gdje će nas iskusni alpinisti postupno uvesti u ovaj lijepi, ali prilično opasni sport.
Za sigurnost i osiguravanje sebe i partnera penjača (ili dvojice) treba nam dosta opreme. Kacigu i penjački pojas imamo još iz vremena ferata i sportskog penjanja, a vjerojatno će se naći i poneki komplet karabinera, karabiner s maticom, sprava za osiguravanje, penjačice i vrećica s magnezijem. Ostalu opremu trebat će nadopuniti.
Osobna oprema svakog penjača u navezi sastoji se od najmanje četiri karabinera s maticom, dviju poliamidnih traka dužine 120 cm, dvaju barem 5 m dugih pomoćnih užeta (gurtni) promjera 6 mm, pomoćnog užeta promjera 6 mm i dužine 1 m, koje koristimo kao kočnicu kod spuštanja, sprava za osiguravanje (tzv. ploščica) i osnovnog kompleta prve pomoći. Naravno, tu su još uže te komplet karabinera kojim povezujemo uže i sprave za osiguravanje.
Jednostruko uže, primjerenije za sportsko penjanje, omogućava uspon dvaju penjača i u prosjeku je široko od 9 do 10 mm. Njegova lošija karakteristika je da nam ne omogućava duže spuštanje po užetu (s 60-metarskim užetom se možemo spustiti samo 30 metara), a uz to je potrebno postići konsenzus tko će ga nositi. Kod dvostrukog užeta nema ovakvih dilema.
Tzv. polovično uže sastoji se od dva tanja pramena (8-9 mm) i omogućava navezu dvaju ili triju penjača. U vijugastim smjerovima omogućava izmjenično ukopčavanje svakog kraka posebno, što povećava sigurnost u slučaju nepouzdanog osiguravanja, a ako se ispravno iskopčavate, jako smanjuje trenje užeta. Najčešće se upotrebljava u alpinizmu i omogućava toliko dugačak spust koliko je samo uže dugo.
Treći tip užeta, dvostruko, danas se manje koristi. Dvostruko uže je uže od dva pramena, pri čemu su oba penjača navezana na oba pramena; pramenovi se ukopčavaju skupa, dakle ponaša se kao jednostruko uže. Promjeri se kreću između 7,5 i 8 mm, a zbog dvaju pramenova omogućava duži spust po užetu.
Također je i komplet karabinera koji se koristi za penjanje u planinama drugačiji od onog za sportsko penjanje. Komplet se sastoji od dva karabinera koja imaju žičana ili puna vratašca, te beskonačne gurtne (dyneema) dužine 60 ili 120 cm. Karabineri sa žičicom su lakši i primjereniji i za zimski alpinizam, jer se njihova vratašca lakše zatvaraju. Dulji trak među karabinerima jako olakšava penjanje uvijenih smjerova s preprekama između jer jako smanjuje trenje užeta.
Kod smjerova s više dužina, umjesto grigrija se za osiguranje upotrebljava sprava za osiguravanje koja omogućava samozatezajuće osiguravanje drugoga. Najčešće se koriste sprave Petzlov Reverso i Black Diamondov ATC Guide, koje omogućavaju osiguravanje vodećeg penjača i jednog ili dvaju penjača koji penju za njim. Mogu nam puno pomoći i kod drugih manevara, kao što su npr. spust po užetu, samospašavanje ili spašavanje palog partnera penjača.
Malena, ali itekako priručna spravica za izvođenje manevara samospašavanja, spašavanja paloga ili kada želimo pomoću škripca pomoći partneru penjaču koji je naletio na problematično mjesto, zove se žemar. Zamjena je za prusike i ako ga imamo pri ruci, kod navedenih manevara poprilično ćemo uštedjeti na vremenu.
Do sada navedena oprema dovoljna je samo ako penjemo sportske smjerove s više dužina koji su zadovoljavajuće postavljeni i imaju dovoljno međuosiguranja. Kada odlazimo na teren na kojem nema ovakvih postavljenih osiguranja, zakoračimo (odnosno zapenjemo) na područje penjanja u stijeni koje je najstariji oblik penjanja. Naravno da se od dana prvih alpinista mnogo toga promijenilo, na našu sreću uglavnom kod težine i kvalitete opreme. Kada se za odgovarajuće međuosiguranje u nepostavljenom smjeru moramo pobrinuti sami, trebaju nam odgovarajući klinovi i dva kladiva (dva kladiva na navezu), friendovi koji svoja nazubljena krila najučinkovitije šire u pukotinama, te set zaglavaka i pomagalo za izvlačenje klinova kojim se pomaže drugi koji u smjeru kupi zaglavke.
Već dužina zapisa o opremi ukazuje da njezina težina nije baš malena. Obavezno bi trebali proučiti smjer, informirati se kod onih koji su ga već penjali, što od opreme i koliko toga ima smisla uzeti sa sobom da ne vučemo čitavu željezariju, ili, što je još gore, da nam se ne dogodi da u stijeni smišljamo kako s manjkom opreme izvesti zadovoljavajuće osiguravanje. U svakom se slučaju preporučuje da se na ovakve uspone odlazi u društvu alpinista odnosno iskusnog penjača koji zna riješiti i neke kompliciranije penjačke situacije i koji će nas pozvati da s njim idemo u smjer koji smo u danom trenutku sposobni ispenjati.
Foto: Matevž Kastrin
Ideje
Slovenske planine pune su smjerova i naša alpinistička povijest duga je i bogata. Posljedično među svim tim planinama i smjerovima teško se odlučiti za pravi. Sada je već skoro svaka stijena ispenjana i iscrtani su svi mogući i nemogući smjerovi. Predlažemo dvije ideje za Julijske i Kamniško-Savinjske Alpe, koje bi trebale poslužiti kao inspiracija za sljedeću turu ili cilj koji bi mogli postići kada svoje znanje i penjačku kondiciju podignemo na zadovoljavajući nivo.
Foto: Matevž Kastrin
Špik - Sjeverna stijena (Slovenija)
Ispresijecana smjerovima koji se intenziviraju od 300-metarskog Severno vzhodnega raza (Sjevero- istočnog raza) (300 m, IV+/III) do 900-metarske Novomeške superdiretisime (VII+). Kao najljepši i klasični smjer smatra se Direktni (900 m, V+/IV+), koji su 1926.. godine ispenjale legende slovenskog alpinizma, Mira Debelakova i Stane Tominšek. Pristup vodi iz Gozda Martuljka i traje sat i pol, a silazi se markiranom stazom kroz Kačji graben.
Foto: Janez Ribnikar
Foto: Janez Ribnikar
Mala Rinka – sjeveroistočna stijena (Slovenija)
Najniža od Rinki u svojoj je okolini jedan od najpopularnijih penjačkih ciljeva. Njezina jugoistočna stijena pada u Turski žleb, po kojem pristupamo i silazimo iz smjera odnosno u smjeru Okrešlja. Prijevozno sredstvo parkirat ćemo pod Slapom Rinka i za dva sata dohvatit ćemo moćnu stijenu Male Rinke.
U sjeveroistočnoj stijeni je zacrtan jedan smjer s imenom Vzhodna smer (Istočni smjer) (350 m ǀ IV/III, II). U njemu nas čeka oko 3 sata lijepog penjanja u solidnoj stijeni. U smjer ulazimo kroz Turski žleb, i idemo do prvih klinova. Od tamo dalje po gredi, oko stupa, u jarak, mimo kotla, preko prevjesa, pukotine, do kuta, preko ploče, po polici, preko strmog detalja, po žlijebu, opet ploče, pod prevjesnom ljuskom i još mimo nekih zanimljivih geomorfoloških oblika sve do ruba stijene. Ispod vrha se od originalnog smjera u lijevo odvaja ljepša i za penjanje atraktivnija varijanta. Za povratak put nas vodi prema jugu, gdje ćemo naći markiranu stazu do Turskog žleba. Skicu s detaljnijim opisom penjačkog smjera možete naći i na internetu.
Foto: Sebastjan Čebular
U sjeveroistočnoj stijeni je zacrtan jedan smjer s imenom Vzhodna smer (Istočni smjer) (350 m ǀ IV/III, II). U njemu nas čeka oko 3 sata lijepog penjanja u solidnoj stijeni. U smjer ulazimo kroz Turski žleb, i idemo do prvih klinova. Od tamo dalje po gredi, oko stupa, u jarak, mimo kotla, preko prevjesa, pukotine, do kuta, preko ploče, po polici, preko strmog detalja, po žlijebu, opet ploče, pod prevjesnom ljuskom i još mimo nekih zanimljivih geomorfoloških oblika sve do ruba stijene. Ispod vrha se od originalnog smjera u lijevo odvaja ljepša i za penjanje atraktivnija varijanta. Za povratak put nas vodi prema jugu, gdje ćemo naći markiranu stazu do Turskog žleba. Skicu s detaljnijim opisom penjačkog smjera možete naći i na internetu.
Foto: Sebastjan Čebular